Donald Trump se vratio na funkciju silovito, u svom prepoznatljivom stilu, izdavši nevjerovatnih 139 izvršnih naredbi u samo 100 dana — gotovo nadmašivši ukupan broj naredbi koje je Biden donio tokom četiri godine. Smanjio je broj saveznih zaposlenika, poništio desetine politika svog prethodnika i preplavio medije svakodnevnim izjavama o politici.

Međutim, ispod naslova i spektakla krije se značajna istina: Trump nema mnogo konkretnih zakonodavnih rezultata, a pitanja koja je stavio u fokus — imigracija, birokratija i lična osveta — uveliko su u suprotnosti s onim što birači navode kao svoje glavne brige.

Ali ispod naslova i spektakla krije se istina: Trump nema puno toga za pokazati u smislu zakonodavstva, a pitanja koja je dao prioritet, naime imigracija, birokracija i osobna odmazda, uvelike su neusklađena s onim što birači kažu da im je stalo.

Taj raskorak mogao bi objasniti zašto Trumpova popularnost već opada i zašto njegov drugi mandat, iako ubrzan, teško ostvaruje stvarni politički učinak.

Granica od 100 dana, koja se odavno koristi kao mjerilo uspješnosti predsjednika, obično je period kada predsjednici raspolažu najvećim političkim kapitalom — visokom popularnošću, jedinstvom unutar stranke i prilikom da proguraju ambiciozne politike. Čini se da je Trump tu lekciju shvatio, ali njegova žestoka brzina više prikriva predsjedništvo koje se temelji na instinktu i osveti, nego na volji naroda ili jasno definiranoj politici.

Ipak, razumjeti potrebu za brzim početkom i zaista ga efikasno provesti dvije su različite stvari. Način na koji je odlučio da reaguje na tu potrebu govori jednako mnogo o njegovim prioritetima koliko i o samoj prirodi njegovog predsjedništva.

Trumpov pristup

Izgleda da je Trump iz svojih grešaka iz prvog mandata izvukao pouku i sada djeluje znatno brže i na više političkih frontova nego ranije. U tome ga ohrabruje lojalniji tim savjetnika, ali i prošlogodišnja odluka Vrhovnog suda kojom se predsjednicima daje široko shvaćeni imunitet za postupke tokom mandata.

Njegov ubrzani tempo nije slučajan. Planovi su prethodno izrađeni od strane America First Policy Institute i grupe predvođene Heritage Foundation, a kulminirali su strategijom nazvanom “Project 2025”. Osobe povezane s tim organizacijama postale su ključni savjetnici predsjednika, pa čak i članovi kabineta.

Trumpa dodatno motiviše želja za osvetom prema onima za koje vjeruje da su mu nanijeli nepravdu tokom proteklih osam godina. On insistira da ima jasan narodni mandat za svoju agendu, iako je ta tvrdnja očigledno netačna, jer većina birača nije glasala za njega. Njegovo pozivanje na mandat u skladu je s ranijim izjavama vezanim za izbore 2016. i 2020. godine, ali takođe odražava širi obrazac među predsjednicima koji nastoje potvrditi svoj legitimitet usred polarizacije i nepovjerenja u institucije.

S obzirom na Trumpovu tijesnu većinu u Kongresu i prethodno predsjedničko iskustvo, razumljivo je zašto je tako brzo krenuo s djelovanjem. U prvih 100 dana izdao je 139 izvršnih naredbi, gotovo dostigavši Bidenovih 162 iz čitavog četverogodišnjeg mandata. No, iako izvršne naredbe usmjeravaju rad vlade prema agendi novog predsjednika, one su po svojoj prirodi nestabilne i nasljednik ih lako može poništiti.

Jedna od ranih Trumpovih naredbi, na primjer, poništila je čak 78 Bidenovih. Kako bi postigao trajniji politički uticaj, Trump mora potpisivati zakone koje usvoji Kongres. Međutim, do sada su usvojena samo dva značajna zakona — Zakon Laken Riley i privremeno produženje finansiranja vlade. Trump još nije predstavio svoju ključnu zakonodavnu agendu, obećavajući da će sve biti obuhvaćeno u jednom „velikom, prelijepom zakonu“. No, što duže oklijeva, to više gubi politički zamah.

Rani fokus njegove administracije gotovo u potpunosti je bio usmjeren na kulturne sukobe i pitanja imigracije, dok su ekonomska pitanja — koja direktno utiču na svakodnevni život građana — ostala po strani.

Podaci iz GW Politics ankete, koju suvodim na Univerzitetu George Washington, nude dodatne uvide. Neposredno nakon Trumpove inauguracije pitali smo birače o važnosti ključnih pitanja.

Najvažnije pitanje, što nije iznenađenje, bilo je jačanje nacionalne ekonomije (74,9% ispitanika navelo je da je to „veoma važno“). Slično tome, treće po važnosti bilo je smanjenje troškova namirnica (70,6%). Iznenađujuće, budući da se o tome rijetko govorilo tokom kampanje 2024. godine, drugo najvažnije pitanje bilo je smanjenje troškova zdravstvene zaštite (72,4%).

Zdravstvo, u tom smislu, predstavlja veliku propuštenu priliku za predsjednika da ostvari snažan početak. Iako je Trump preduzeo neke manje korake ka proširenju pregovora o snižavanju cijena lijekova na recept, ostali aspekti pristupačnosti zdravstvene zaštite ostali su netaknuti. Čak ni općeniti nacrt obećanog plana nije predstavljen.

Tokom svoje kampanje, Trump je više puta obećavao da će demontirati takozvanu „duboku državu“, posebno kao osvetu za istrage i nadzor kojima je bio izložen. Poručivao je biračima: „Ja sam vaša osveta“. Pred kraj kampanje čak je doveo Elona Muska na mitinge, gdje je Musk obećao da će pomoći u smanjenju saveznog budžeta za gotovo 2 biliona dolara. Međutim, tada su detalji bili nejasni, a sama provedba pokazala se haotičnom.

Duboki rezovi u saveznim programima i zapošljavanju uslijedili su brzo i burno, često bez vidljivog plana. Ne iznenađuje što se javlja sve veći otpor — jer rezanje usluga i ukidanje radnih mjesta rijetko donosi političke poene.

Trumpovi domaći rezovi i ignorisanje ekonomskih upozorenja već izazivaju zabrinutost. Međutim, upravo u njegovoj široj ekonomskoj politici, posebno u vezi s carinama, postaje najvidljiviji potencijal za stvarnu štetu.

Carine i trgovina

Inflacija i dalje ostaje jedno od ključnih pitanja za birače, posebno rast cijena prehrambenih proizvoda i stanovanja. Predsjednik nije ponudio značajne politike za suzbijanje inflacije, a njegovi potezi u vezi s carinama i imigracijom mogli bi je dodatno pogoršati.

Tokom prethodnog mandata, američki farmeri posebno su teško pogođeni odmazdnim carinama, što je natjeralo administraciju da odobri milijarde dolara pomoći kako bi ublažila njihove gubitke.

Sada, strožim imigracionim mjerama prijeti se smanjenjem radne snage koja bere i obrađuje većinu prehrambenih proizvoda u zemlji, što bi moglo dodatno povećati cijene namirnica.

Trump se gotovo opsesivno oslanja na carine kao univerzalno rješenje — za trgovinske deficite, trgovinu drogom, pa čak i imigraciju.

Ali njegova stalna upotreba carina izazvala je velike potrese na finansijskim tržištima i narušila odnose SAD-a s partnerima i saveznicima.

Još gore, Trumpov nepredvidiv pristup — koji se koleba između prijetnji i povlačenja — unosi nesigurnost u globalnu ekonomiju. Kompanije odlažu odluke, saveznici preispituju partnerstva, a cijene unutar SAD-a nastavljaju rasti.

Domaće ekonomske turbulencije prate i znakovi opadanja američkog ugleda u svijetu. To se naročito jasno vidi u Trumpovim ranim potezima u vanjskoj politici.

Vanjska politika

Trumpove tvrdnje da može zaustaviti rat u Ukrajini sada djeluju smiješno.

Još prije preuzimanja funkcije počeo je iznositi prijedloge za moguća rješenja, vjerujući da bi mu njegov odnos s Vladimirom Putinom mogao pomoći da posreduje u miru. No, ruski predsjednik je odbacio njegove napore i i dalje je odlučan u namjeri da zadrži okupiranu teritoriju.

Trumpov odnos s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim postepeno se popravlja nakon susreta u Rimu na sahrani Pape, ali još uvijek postoje napetosti koje proizlaze iz ranijih uvreda koje su Zelenski pretrpio od potpredsjednika J.D. Vancea i samog Trumpa tokom posjete Bijeloj kući. Sporazum i dalje djeluje kao daleka mogućnost.

U sukobu u Gazi, Trumpov izaslanik za Bliski istok, Steve Witkoff, radio je s Bidenovim pregovaračima kako bi osigurao primirje neposredno prije Trumpove inauguracije. Međutim, sporazum je propao prije nego što je mogao stupiti na snagu njegov drugi dio, a Trumpova administracija se od tada muči s ponovnim dovodjenjem obje strane za pregovarački stol.

Situaciju je dodatno pogoršalo to što je Trump ignorirao ključne regionalne aktere koji su od esencijalne važnosti za obnovu Gaze i održavanje mira. Njegov prijedlog, koji je široko kritiziran, da se razvije luksuzni odmaralište u Gazi, doživljen je kao potpuno nesvjestan stvarnosti, dodatno oštećujući kredibilitet SAD-a u toj regiji.

Diplomatski napori također su otežani Trumpovim nastojanjima da postigne novi nuklearni dogovor s Iranom i posljedicama loše izvedene američke obavještajne operacije koja je uključivala zračni napad na Hute u Jemenu.

Presuda

Donald Trump je oduvijek bio komforniji u obećanjima nego u upravljanju.

Ponovno je kampanju vodio s velikim, jednostavnim sloganima poput „Trump će to popraviti“ i „Masovne deportacije sada!“, navodeći što će učiniti, ali ne i kako će to ostvariti.

Zaista, djavol je u detaljima, a kako Trumpovi planovi postaju stvarnost i negativne posljedice postaju očite, njegova popularnost opada. Ekonomski outlook SAD-a pogoršava se, a Trumpovih 40 posto odobravanja na 100. danu najniža je brojka u povijesti modernih američkih predsjednika.

Ostali pokazatelji Trumpove uspješnosti također su porazni.

Trumpova bahatost u nametanju carina, uz bizarne prijedloge poput pretvaranja Kanade u 51. američku državu, duboko je narušila odnose SAD-a sa saveznicima u inozemstvu.

Saveznici se okreću od SAD-a u potrazi za strateškim liderstvom. Trgovinski partneri traže druga tržišta i dobavljače robe i usluga. Čak su i prodaje oružja, koje su bile temelj američkog globalnog utjecaja, izgubljene u korist konkurenata.

Trump se možda vratio na funkciju obećavajući da će „Ponovo učiniti Ameriku velikom“ i staviti „Ameriku na prvo mjesto“, ali do sada isporučuje Ameriku koja je ekonomski zabrinuta, diplomatski oslabljena i sve više usamljenija na svjetskoj sceni.

*Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.