Svijet cyber-rata i špijunaže razvija se brže nego ikada, a Balkan sve češća postaje ključna tačka na globalnoj mapi tajnih operacija.

Godine 2017. izraelski premijer Benjamin Netanyahu izjavio je da se pritisakom na dugme “nacije mogu vrlo brzo baciti na koljena” – i to nije bila samo figura govora.

Danas, na Balkanu, svjedočimo kako se ispod površine obrazovnih projekata, sigurnosnih reformi i “cyber-akademija”, kriju sofisticirani alati za nadzor, prisluškivanje i manipulaciju. Dok se sve ovo dešava, građani, novinari, opozicioni političari i aktivisti postaju mete tih nevidljivih digitalnih prijetnji.

2020. je godina. U Izraelu, daleko od očiju javnosti, sastaju se dva čovjeka: Srđan Rajčević, tadašnji ministar naučno-tehnološkog razvoja i visokog obrazovanja bh. entiteta Republika srpska, i Tamir Pardo, bivši direktor izraelskog Mossada.

Samo tri mjeseca nakon tog susreta, političku scenu u BiH potresla je izjava Milorada Dodika, tadašnjeg člana Predsjedništva BiH. U obraćanju opoziciji, Dodik se hvalisavo požalio da krši zakon – neovlašteno prisluškujući opoziciju.

„Nema vlasti koja ne sluša opoziciju, tako i mi vas slušamo, pusti kraju. Žali se Transparencyju, žali se kome hoćeš. Imamo pravo i slušamo vas, tačno znamo šta radite. Vi ste nemoćni, vi ste jedna sterilna grupacija koja nema nikakve veze s javnim, nacionalnim i državnim interesom“, izjavio je tadašnji član Predsjedništva Milorad Dodik.

Međutim, nekoliko dana kasnije, Transparency International u BiH zaista podnosi krivičnu prijavu protiv Dodika – nakon čega Dodik mijenja stav.

 “Republika srpska niti ima tehničke mogućnosti da bilo koga prisluškuje. A s druge strane, to je više bilo, kako oni vole da kažu, neka vrsta performansa”, izjavio je Dodik.

Jedan stručnjak vjeruje da su tehničke mogućnosti postojale, samo skrivene iza paravana u koji niko nije sumnjao.

Ispod paravana cyber-akademije.

“Radi se o izraelskom poizvođaču, izraelskoj firmi koju vodi osoba, u najmanju ruku, signifikantnog backgrounda. LTD, tačnije sistem 300, jeste sofisticirana oprema za presretanje razgovora, SMS poruka i drugih karakteristika koje se vezuju za same mobilne aplikacije”, rekao je za TRT Balkan Sandi Dizdarević, profesor sigurnosnih studija.

Prema informacijama kojima raspolaže profesor Dizdarević, ova mreža ne djeluje samostalno, a cijela operacija nije započela u BiH, već znatno ranije – u Sjevernoj Makedoniji.

“Povezana je, prema onome što raspolažem, s ruskim obavještajnim strukturama, koje su stajale iza pokušaja državnog udara u Sjevernoj Makedoniji, odnosno u Sobranju. Dio tih osoba, uključujući i opremu, otkrile su dvije službe: makedonska sigurnosna služba i albanska obavještajna služba. Nakon toga se oprema vraća na područje Srbije, odnosno jedne visokoobrazovane školske ustanove na području Beograda. Potom je jedno vrijeme djelovala i u Crnoj Gori gdje je, također, igrala svoju ulogu u pokušaju državnog udara. Nakon povratka u Beograd, konačno biva dislocira na teritoriji Banje Luke.”

Oprema, koja je dotad već nekoliko puta bila premještana i korištena u politički osjetljivim kontekstima, prema riječima profesora Dizdarevića, na kraju je završila u Banjoj Luci “pod plaštom obrazovnog projekta”.

“Nakon toga se ta oprema instalira pod paravanom cyber-akademije, da bi nakon javnog otkrivanja svih tih informacija vlasti Republike srpske potpisale ugovor s firmom LTD sistemi iz Izraela, pod izgovorom stvaranja cyber-akademije.

Što se tiče konkretne namjene te opreme, Dizdarević navodi da je riječ o veoma sofisticiranoj opremi koja nije gabaritna u smislu dimenzija, a njena osnovna funkcija jeste presretanje telekomunikacija: „Dakle komunikacije, polazeći od pisanih SMS poruka, do višestvog usmjeravanja snopova i presretanja većeg broja razgovora niza lica koji su prijedmet paraobavještajnog.“

“Ovdje, zapravo, govorimo o paraobavještajnom, jer ta oprema prvobitno nije nabavljena legalno u sklopu javnih tendera, koji su raspisali eventualno Ministarstvo unutrašnjih poslova ili obavještajno-sigurnosne agencije na područje zemalja Zapadnog Balkana, već da bi se zapravo koristila u ilegalne, odnosno paraobavještajne svrhe”, zaključio je Dizdarević.

Elta systems Ltd nije bilo kakva firma.

Elta Systems pripada grupi Israel Aerospace Industries (IAI), koja je u izraelskom državnom vlasništvu i jedna je od najvećih vojnih kompanija u Izraelu.

To je firma koja razvija tehnologiju za izraelsku vojsku i čini ključni dio sistema vojne tehnologije koja omogućava genocid u Gazi, kao i politiku vojne okupacije i aparthejda koju Izrael provodi već godinama, kršeći ljudska prava Palestinaca. A sada, ta ista firma obrazuje mlade stručnjake u oblasti cyber-sigurnosti.

Sve finansirano – novcem građana. Tačnije, više od 7 miliona KM.

A dok se u bh. entitetu RS gradi partnerstvo s firmama koje pomažu okupaciji – u Srbiji se već testira kako izgleda država pod nadzorom.

Prema izvještaju Amnesty Internationala, srbijanske institucije, uključujući BIU i MUP, koristile su izraelski alat Cellebrite za otključavanje pametnih telefona, kako bi nezakonito targetirali novinare, ekološke aktiviste i druge pojedince.

Osnovana i sa sjedištem u Izraelu i s kancelarijama širom svijeta, kompanija Cellebrite je srbijanskim vlastima pružala opsežne mogućnosti nadzora, nakon što bi alat bio instaliran na targetirani uređaj.

Pomoću ovog alata, srbijanske službe su uspjele instalirati špijunski softver na uređaje novinara i aktivista koje su privremeno privodile.

“Za nas, ovo je dokaz da je tajna obavještajna služba, zajedno s ministrom unutrašnjih poslova, koristila invazivni špijunski softver praktično na svima koji misle drugačije od vlasti”, rekao je Igor Bandović, direktor Beogradskog centra za bezbjednosnu politiku, te dodao:

“I sada imamo dokaz, imamo evidenciju, kako je navedeno u izvještaju, da su ovi špijunski programi korišteni da se ti ljudi kompromituju, zastrašuju, uznemiravaju, s ciljem da se smanji otpor, protesti i sve ono što su ti ljudi radili u borbi za demokratiju i ljudska prava u ovoj zemlji.”

Dok izraelska firma Cellebrite tvrdi da je posvećena zaštiti ljudskih prava, u izvještaju se ističe kako proizvodi kompanije Cellebrite mogu predstavljati ogroman rizik za sve one koji se zalažu za ljudska prava, zaštitu životne sredine i slobodu govora, naročito kada se koriste bez stroge zakonske kontrole i nadzora.

Kada su istraživači Amnesty Techa otkrili ove zlonamjerne aktivnosti, Cellebrite je reagovao i 25. februara 2025. – prekinuo sve ugovore sa Srbijom. Srbija je, nažalost, postala samo još jedan primjer zloupotrebe ove tehnologije.

Južnije od BiH i Srbije, mreže nadzora postaju još složenije – i još opasnije.

Prema izvještaju Univerziteta u Torontu, u Sjevernoj Makedoniji je 2018. godine mali makedonski startup Cytrox postao cilj investicije bivšeg komandanta Jedinice 81 izraelskih snaga Tala Diliaina koji se već nalazi pod američkim sankcijama zbog cyber-prijetnji.

Taj isti čovjek je kasnije firmu uključio u moćnu alijansu proizvođača špijunskog softvera – Intelexa.

Klijenti Intellexe su često državne institucije, a meta njihovog nadzora bili su novinari, opozicioni političari i službeni zvaničnici. SAD je uvelo nove sankcije kao odgovor na širenje ovakvih tehnologija koje prijete privatnosti i nacionalnoj sigurnosti.

Cytrox je postao srce te mreže, jer je upravo u Skoplju razvijen Predator – jedan od najopasnijih špijunskih alata današnjice.

Otkrića o Predatoru pojavila su se ubrzo nakon međunarodnog skandala izazvanog špijunskim softverom Pegasus, koji je izraelska kompanija NSO Group prodavala za hakovanje telefona novinara, političara i aktivista širom svijeta.

Facebook je saopštio da je uklonio blizu 300 naloga povezanih s kompanijom Cytrox na Facebooku i Instagramu. U saradnji s Citizen Labom, otkrivena je, kako navode, „opsežna mreža domena“ koju je Cytrox koristio za lažno predstavljanje legitimnih medijskih kuća u ciljnim zemljama, kao i za imitiranje servisa za skraćivanje linkova i društvenih mreža – sve u svrhu phishing napada i kompromitovanja korisnika.

Zajedno s Intelexom iz Grčke, koji je softver plasirao režimima širom svijeta, ova mreža je omogućila autoritarnim vlastima da potajno nadziru, ucjenjuju i zastrašuju svoje protivnike.

Softver omogućava pristup osjetljivim podacima poput fotografija, lokacije, poruka i snimaka s mikrofona, čak i bez ikakve interakcije korisnika (zero-click napadi). On ne traži klik. Ne šalje upozorenje. Samo uđe u vaš uređaj i uzme sve.

Tri zemlje. Tri mreže. Jedan obrazac. 

Ovi alati omogućavaju nevidljivu kontrolu, uvid u privatne živote i tihi pritisak na svakog ko postane meta.

Da li je opasnije to što ovi softveri postoje — ili to što ih vlasti ilegalno koriste protiv sopstvenih građana? Ili je Balkan možda postao poligon za testiranje tehnologije moći?