Zastave su vijorile, a topot konja odjekivao je pistom aerodroma Ataturk ove sedmice na 7. Etno-sport kulturnom festivalu. Događaj je otvoren uz šaroliku proslavu drevnih igara, muzike i zajedničkog čovještva.
Organizovan od strane Svjetske etno-sport konfederacije (WEC), četverodnevni festival koji je počeo 22. maja i završava se 25. maja, okuplja više od 1.000 sportista iz 35 zemalja kako bi se odala počast zajedničkom kulturnom naslijeđu.
Tema ovogodišnjeg festivala "Tradicija počinje u porodici" usklađena je s proglašenjem predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana da će 2025. godina u Turkiye biti zvanično obilježena kao "Godina porodice".
Kroz nastupe, interaktivne radionice i kulturne prezentacije, festival je postao živi dokaz da vrijednosti ukorijenjene u historiji mogu opstati i cvjetati u svijetu koji se ubrzano modernizuje.
U svom uvodnom obraćanju, Bilal Erdogan, predsjednik Svjetske etno-sport konfederacije, istaknuo je širu misiju festivala, naglašavajući da je očuvanje kulture nacionalna i globalna odgovornost:
„Radujemo se snažnom interesu javnosti već prvog dana. To je dokaz da mlade generacije čeznu za povezanošću s vlastitim naslijeđem. Ovaj festival nije samo omaž prošlosti, već most ka budućnosti. Ako uspijemo prenijeti vrijednosti koje su od ovih prostora stvorile našu domovinu, one će to ostati još hiljadu godina. Ne smijemo izgubiti te vrijednosti. Zahvaljujem se svima koji doprinose ovom događaju.“
Erdogan je također istaknuo humanitarnu dimenziju kulturnog izraza, podsjetivši na važnost igre za djecu širom svijeta:
„Svako dijete ima pravo na igru. No, previše djece, posebno u mjestima poput Gaze, lišeno je tog prava. Ovaj festival je i moralni stav – okupljanje savjesti na kojem pozivamo na svijet u kojem će djeca smijati se pod otvorenim nebom, a ne skrivati se ispod ruševina.“
Pokret etno-sporta započet je 2015. godine u Kirgistanu, a do danas je narastao na 42 organizacije članice u 27 zemalja, s planovima da se proširi na 60 zemalja u narednih pet godina.
Poziv na očuvanje kulturnog kontinuiteta
Ove godine festival prikazuje široki spektar tradicionalnih sportova – od konjičkog streličarstva i rvanja u pojasu do drevnih društvenih igara poput Mangale i 19 Tas. No, etno-sport je više od pukog prisjećanja – on se predstavlja kao savremeni odgovor na sve veću ovisnost mladih o ekranima.
Osman Askın Bak, ministar omladine i sporta Turkiye, koji je s Erdoganom prisustvovao otvaranju festivala, pohvalio je događaj zbog angažmana mladih:
„Vidjeti našu djecu i omladinu kako s oduševljenjem prihvataju ovaj festival ispunjava nas nadom. Kultura je jedna od temeljnih vrijednosti našeg naroda. Zahvalni smo Svjetskoj etno-sport konfederaciji što čuva ove tradicije živima. Uz podršku našeg predsjednika, gradimo snažnu, ukorijenjenu i aktivnu generaciju. Sport, tradicija i kulturni identitet – sve je to povezano.“
Dodao je i važnu poruku: „Ne smijemo zaboraviti Gazu. Ne smijemo šutjeti dok se djeca ubijaju. Podignimo glas za svijet u kojem će svako dijete imati pravo na igru.“
Mozaik sjećanja i identiteta
Među posjetiteljima festivala bila je i Ayse Nur Menekşe, istraživačica i spisateljica, koju je atmosfera živuće tradicije dirnula dok je bila okružena zvucima narodnih instrumenata i mirisima zemlje iz šatora od filca:
„Ovo nije bilo samo predstavljanje naslijeđa – ovo je bio mozaik identiteta,“ rekla je za TRT World.
„Festival je djelovao kao kulturni most koji se proteže od naše prošlosti do naše budućnosti. U vremenu kada strahujemo da ćemo izgubiti korijene zbog digitalizacije, ovo je bilo oživljavanje koje nas vraća pripadanju.“
Dodala je: „Gledati kako različiti narodi nastupaju rame uz rame – stvaraju, dijele i smiju se zajedno – bilo je duboko dirljivo. Dok sam šetala kroz kirgiske i kazahstanske šatore, zamišljala sam sebe kako slobodno jašem stepama, ruku pod ruku s našom centralnoazijskom braćom i sestrama. To je bio trenutak vrijedan cijelog života.“
Na prostoru festivala posjetioci su se mogli okušati u streličarstvu, tradicionalnom rvanju i jahanju. Djeca su slušala narodne priče, dok su odrasli razgledali zanatske radionice i isprobavali jela iz raznih krajeva svijeta.
Poseban novitet ove godine je „Porodični Oba“ – prostor namijenjen porodicama u kojem zajedno izrađuju rukotvorine, slušaju govore o naslijeđu i učestvuju u igrama koje jačaju međugeneracijske veze.
Dok su konji Karabah zadivljivali gledatelje akrobatskim nastupima, a melodije se širile od Muzeja instrumenata do izložbe igračaka, Etno-sport festival je otkrio svoju dublju svrhu: ne samo očuvati kulturu, već joj dopustiti da diše, raste i povezuje ljude preko granica.
„Svaki šator pričao je priču“, kaže Ayse Nur Menekşe. „Svaka melodija nosila je identitet. Svaka igra prenosila je vrijednost.“
Za spisateljicu Melike Günyüz, koja je po prvi put prisustvovala Etno-sport festivalu, iskustvo je ostavilo snažan utisak:
„Atmosfera je bila uzbudljiva“, rekla je uzbuđeno za TRT World.
„Tim iz Azerbejdžana bio je posebno impresivan – čitav ansambl muzičara, narodnih plesača i konjičkih sportista nastupao je zajedno. A ono što me najviše dojmilo jeste to što su žene bile dio tih akrobatskih nastupa na konjima.“
Za Gunyuz, poruka je bila jednostavna, ali duboka:
„Samo sam se pitala: Zašto nikad prije nisam bila ovdje? Svako dijete i svaki mladi čovjek trebao bi doživjeti ovo. Ovo nije samo događaj – ovo je osjećaj koji ostaje u tebi.“
Festival traje do 25. maja, a ulaz je besplatan. 7. Etno-sport kulturni festival poziva javnost da svjedoči kulturi u pokretu: da okusi, osjeti, čuje i proživi duh tradicije.
